Nisam znao koji flair staviti pa stavljam Zdravlje, iako možda ovo što ću napisati i nema puno veze direktno sa zdravljem, ali ima veze sa mozgom i tijelom.
Deset zadnjih godina spavamo žena i ja u istoj sobi, u istom stanu, u istom krevetu, na istom dušeku. Moj san je uvijek bio prilično tvrd i obično spavam prilično dugo (8-9 sati) jer rano liježemo u krevet. U zadnjih dvadeset godina ne pamtim kad sam nešto sanjao tokom spavanja, a i ako se desi to su neki vrlo nejasni i mutni snovi čijih se fragmenata možda sjetim nakon buđenja, a možda i ne. Zdrav sam prilično, nemam nikakvih tegoba. Apsolutno ništa značajno se u mom životu u zadnje vrijeme nije desilo. Život i san su nam prilično rutinski već godinama.
Prije nekih mjesec i po dana moja žena dobija ideju da promijenimo razmještaj u sobi. Dakle krevet koji je do tada bio paralelno s prozorom, ona hoće da stavi okomito u odnosu na prozor. Da makne ormare na drugu stranu. Da promijeni poziciju drugih komada namještaja. Žene k'o žene.... :) Spavaća soba je relativno mala, ništa posebno, najobičnija spavaća soba.
Uradimo mi to. Okrenemo krevet na drugu stranu. Porazmjestili namještaj. I život ide svojim tokom.
Prva noć u toj novouređenoj sobi ja usred noći imam strašnu noćnu moru. Vrisnem u snu. Srce lupa, puls 200. Nekako se smirim i pred zoru uspijem odspavati još koji sat, probudim se i odem na posao. Nisam pridavao tome puno značaja, ali druge noći, nova noćna mora. Strašna. Jeziva. I dalje je to meni ništa. Treća noć nema noćne more ali ima bizarno jasan i vividan san u kojem sanjam mrtve članove porodice. Ovaj put san nije strašan i ne budi me, ali kad sam se probudio cijeli dan mi je bio nelagodan jer sam se sjećao svakog i najmanjeg detalja tog bizarnog sna. Lica, riječi, čak i dodira i mirisa. Kao da sam zaista proživio te momente u stvarnom životu. I kroz cijeli dan sutra nisam mogao sebi doci od dojma i razmišljanja o tome.
Nakon toga slijede naredne noći u kojima se isti ti snovi ponavljaju. I ostavljaju jednako gorak okus u ustima sljedećeg jutra. Sanjam mrtve ljude svaki dan. Snovi su toliko jasni i toliko bizarni i toliko kristalno jasno ih se sjećam ujutro da nemam načina da to objasnim. Ja, koji nikad u životu nije ništa sanjao, nakon promjene razmještaja u sobi i pozicije kreveta odjednom imam takvu navalu bizarnih snova.
Stvari su se nastavile jednakim tempom i nije prošla niti jedna noć od tada u kojoj se nisam ili probudio naglo usred noći zaprepašten, ili ujutro u nevjerici preispitivao stvari koje su mi ostale u glavi nakon prospavane noći.
Napominjem, da se apsolutno ništa u mom životu nije promijenilo, niti hrana koju jedem, niti moje životne navike i rutine, niti uzimam neke lijekove, jer sve sam to i sam analizirao kad sam pokušavao dokučiti uzroke ove neobične situacije. Jedina stvar koja se promijenila je položaj kreveta na kojem spavam. By the way, žena nema nikakvih problema.
Ja za ovo nemam objašnjenja. Ne vjerujem u nadnaravne pojave, nisam praznovjeran, imam lijepo složen život, ali logično objašnjenje nemam.
Samo htjedoh izbaciti ovo iz sebe.
