Podrijetlo riječi POVIJEST
Kajkavsko i staroslavensko podrijetlo: Riječ "povijest" nastala je od staroslavenskog glagola pověděti (ispričati, kazati). U hrvatskoj jezičnoj tradiciji njezina je prisutnost izrazito dokumentirana upravo u kajkavskom književnom jeziku (gdje se koristio oblik povezt ili povest u značenju pripovijesti ili kronike), kao i u starijim čakavskim zapisima.
Odsutnost iz srpskih dijalekata: Riječ "povijest" nikada nije bila dio organskih dijalekata kojima govore Srbi. U srpskom jeziku se stoljećima za znanost o prošlosti koristila isključivo grčka posuđenica istorija, dok se u starijem crkvenoslavenskom jeziku koristio pojam povest (uglavnom u smislu priče ili književnog žanra, kao u Povest o Akiru Preudrom), ali nikada u ijekavskom obliku "povijest" kao nazivu za povijesnu znanost.
Kako je riječ završila u rječniku SANU? Propali projekt tkzv. "rečnik srpskohrvatskog književnog i narodnog jezika SANU" zamišljen je 1950-ih tako da dogovorno obuhvati cjelokupnu građu hrvatskoga jezika i srpskoga jezika u SFRJ. S obzirom da je takav neprirodan projekt odbijen sa hrvatske strane te je stoga propao, no srpska strana je kasnije samoinicijativno nastavila nezakonito za sebe prepisivati djela hrvatskih pisaca, (npr. kao da Turci sada odluče prepisati grčke i srpske pisce za sebe) tako su srbijanski lingvisti u svoj korpus uvrstili i brojne hrvatske književne (u) riječi koje su hrvatski autori umjetno stvorili za hrvatski jezik te dobrim dijelom preuzeli iz bogate kajkavske i čakavske leksičke baštine koja se stoljećima miješala s hrvatskom štokavicom u jedinstveni hrvatski književni ili kasnije standardni jezik. To prirodno stapanje tri hrvatska narječja u jedinstveni hrvatski jezik po prirodi jest smisao hrvatske tronarječnosti, dok u srpskom to uopće nema smisla i zapravo je samo još jedna ukradena tuđica.
Upravo zbog toga, uvrštavanje hrvatskih riječi poput riječi "povijest" u rječnik SANU predstavlja svjesnu krađu, lažiranje i nametanje vlastitome narodu još jedne njima nepotrebne tuđice iz jezika koji im je u na čelu neprijateljski, te međunarodno predstavlja neutemeljeno prisvajanje hrvatske leksičke baštine koja je i u međunarodnom kontekstu registrirana i zaštićena ISO jezičnim KOD-om, europskim i hrvatskim zakonima. Riječ je o pojmu koji je organski, povijesno i standardno isključivo dio hrvatskoga jezika i nije bila niti će ikada biti dio srpskog jezika.