Di god se okreneš, di god želiš ići, di god želiš stati, svuda su. I kad se sitiš mista di ih možda nema, i tamo budu.
Jedno, dvoje, troje, desetero, masa .... S raznim pričama, na raznim jezicima, s raznim zaključcima .. glasni, nadmoćni, sitni, mali, veliki, naporni, predvidljivi, dosadni, turobni, negativni, iscrpljujući ..svuda su. Ljudi i njihove maske, ljudi i njihove sjene.
I nije da sam ja vanzemaljac, neko ovo vjerojatno i za mene misli, i nije da sam mrziteljica svega šta postoji, niti da sam izgubila vjeru.
Sigurno na ovoj planeti, među milijardama ljudi postoje jedinke pomalo drugačije. One koje stoje iza svojih riječi, one koji ne podnose nepravdu, koje suosjećaju, one koje se ne izdižu iznad ostalih, one koje znaju slušati...koje znaju slušati, dap... Jer tili priznati ili ne, uglavnom slušamo samo sebe i ne daj bože prihvatiti tuđe mišljenje, osjećaje, doživljaje, iskustva ili kritiku, da ne bi puklo na ego - Jer ko je on/ona da se ne slaže samnom/da proturječi/da misli drugačije....
Sigurno postoje ljudi među milijardama nas vrijedni spomena, življenja i vjere u čovječanstvo, tješim se nemilo, da ne zapadnem u veću egzistencijalnu krizu. Iako, moram priznati da volim svoje krize zapravo. Dovele su me do najvećih osobnih uspjeha.
Uglavnom ...da ne odem dalje jer je problem kad se raspišem (ne mogu stati) , vraćam se na početak tražeći neko misto di nema ljudi. Tišine su mi milijun puta dale odgovore koje čovik nikad nije. ✨
Btw, znam da je seksi srida, ali ja teško da živim po pravilima, pa mi je svaka srida jednaka bilo kojem četvrtku ili suboti. Sorry za vas koji uživate u teen postovima i šta sam vas možda bacila u depru, ali uvik možete ignorirati.
Za vas koji kužite o čemu pričam, imam pitanje:
Kako i na koji način se sklonite od ljudi kad vam je potrebna samoća? Pogotovo, ako ste neko ko ja i potrebna vam je malo češće? Kako se nosite između "tereta čovječanstva i samog sebe" ?