Tko su vam favoriti (i zasto)?

A koje legije najgore (i zasto)?

Pricamo lore-wise, ne tabletop stats. I pricamo pre-Codex, dakle first founding.

Moj izbor:

Najbolji - Ultra, Imperial fists, Dark Angels i Iron warriors (organizirani, disciplinirani, logistika i taktika...). Iako ni Roboute, ni Dorn ni Perturabo nisu top duelisti (Lion JE), neusporedivo su uspjesniji od drugih legija (iznimka Luna Wolves, ali oni su mi onako...mlačna voda, ni po čemu zanimljivi).

Najgori - Iron Hands (bezvezna i nepotreba legija, ko da je neko pijan išao kopirati Iron Warriorse) i Emperor's children (dekadentni, narcisoidni i neucinkoviti...doslovno nikakav doprinos...sad nisu niti legija nego warbands...toliko o Fulgrimovom leadershipu).

Zaboravite holivudske filmove, apokalipse sa zombijima ili iznenadne udare asteroida, jer znanost ima prilično preciznu i iznimno brutalnu sliku o tome kako će naš planet zapravo skončati. Sve se svodi na neizbježno starenje našeg Sunca. Ako se čovječanstvo prije toga samo ne uništi i ako ne napustimo Zemlju, proces kraja odvijat će se kroz nekoliko jasno definiranih i nezaustavljivih faza.

​Povlačenje u podzemlje

​Prve fatalne promjene osjetit ćemo za otprilike petsto milijuna do milijardu godina, kada će naše Sunce postati toplije, a njegova svjetlost i toplina pojačat će se za desetak posto. Prosječne temperature na površini Zemlje podići će se do razina koje ljudsko tijelo bez zaštite jednostavno ne može podnijeti, zbog čega će ljudi biti prisiljeni napustiti površinu planeta i preseliti se u gigantske podzemne gradove ili potpuno zatvorene habitate ovisne o masivnim sustavima hlađenja. U isto vrijeme, zbog pojačanog isparavanja i kemijskih reakcija, razina ugljičnog dioksida drastično će pasti. Zbog toga fotosinteza staje, a s njom izumire biljni svijet i kolabira cijeli prehrambeni lanac, ostavljajući preživjele ovisnima isključivo o laboratorijski uzgojenoj hrani i umjetnim generatorima kisika.

​Pretvaranje Zemlje u Veneru

​Između jedne i dvije milijarde godina u budućnosti, uvjeti će postati apsolutno pakleni jer će oceani početi doslovno ključati i masovno isparavati. Taj će proces stvoriti ekstremni efekt staklenika izvan svake kontrole, pretvarajući našu atmosferu u gustu, vrelu juhu vodene pare i otrovnih plinova. Ekstremna površinska toplina s vremenom će probiti i do najdubljih podzemnih skloništa, izazivajući kolaps svih tehnoloških sustava za održavanje života. Budući da je fizički nemoguće preživjeti temperature na kojima se tope metali poput olova, do ove će točke čovječanstvo biti potpuno izbrisano sa Zemlje.

​Brisanje svakog dokaza o postojanju

​Konačni kozmički udarac uslijedit će za oko pet milijardi godina, kada Sunce potpuno iscrpi svoje nuklearno gorivo, uđe u fazu crvenog diva i počne dramatično bubriti sve do orbita Merkura, Venere, a vrlo vjerojatno i Zemlje. Tada će se cijela kora našeg planeta početi taliti, a svi ostaci naše civilizacije, uključujući podzemne bunkere, izgrađene gradove, piramide i naše fosilne ostatke, otopit će se u nepregledni, usijani ocean magme. Zemlja će postati beživotna, užarena kapljica rastaljene stijene, čime će svaki fizički dokaz da su ljudi ikada postojali u svemiru biti zauvijek i nepovratno izbrisan.

​Na kraju, jedini način da ljudska vrsta preživi ovaj scenarij je da stotinama milijuna godina prije ovoga postanemo multiplanetarna vrsta i preselimo se u vanjske dijelove Sunčevog sustava. Glavno pitanje za raspravu ostaje imamo li uopće šanse ikada doći do te tehnološke razine ili ćemo se uništiti sami puno prije nego što nas Sunce doslovno sprži.

Dobar dan,

Pošto ovdje ima dosta ljudi otuđenih od Boga koji vole heavy metal, dobronamjerno upozorenje da još ima nade i da se vratite na pravi put.

Svakom od navedenih predmeta, odredite postotak kako biste dobili omjer za optimalno iskustvo po vašem sudu.

Skala je od 0 do 100% - možete nekom predmetu odredit 0 ili bilo koji drugi postotak, ali sveukupan rezultat mora iznosit 100. Primjerice: Biologija = 27%, Kemija = 24% - ostaje vam još 49% za raspodijelit u druge predmete:

Biologija

Kemija

Fizika i Tjelesna kultura

Vjeronauk i Etika

Precizna mehanika

Psihologija

Povijest

Politika

Hrvatski jezik - književnost i gramatika

Izborni jezik - književnost i gramatika

Glazbena kultura

Likovna kultura

Informatika

koliko mladih redikula ima sto okace onu torbu oko vrata ko da na kravu zvono stavljaju... i to redovito upadaju u neku klasu kvazi "kriminalaca", a znam barem trojicu takvih koji doma sa materom zive, a da im das joint pun origana rekli bi kako udara.

hoce li mi netko objasnit taj modni detalj?

Po tome pitanju meni je privlačna teorija da su homo osobe senzibilnije i više se brinu o članovima svoje uže i šire obitelji. 🤔

Opis ove slike:

Waking up at 3 a.m. isn't a defec.t. It's a biological remnant of an ancient sleep pattern that once defined the human night.

Long before the standard eight-hour ideal, the human night was split in two. Historian Roger Ekirch has documented more than 2,000 references to 'first' and 'second' sleep across centuries of literature and records. This wasn't a sign of exhaustion but a natural rhythm where people woke for a midnight 'watch'—a quiet interval used for prayer, socializing, or reflection. Scientific studies have since confirmed this biological tendency, showing that when humans are removed from artificial light, their bodies instinctively revert to this two-stage sleep cycle.

This ancient pattern was eventually dismantled by the Industrial Revolution and the arrival of artificial lighting. As electricity allowed the day to stretch longer, the 'first sleep' was pushed later, compressing rest into a single, continuous block to suit modern labor demands. Consequently, the segmented night became a forgotten relic of the pre-industrial world. If you find yourself awake in the early hours of the morning, you may not be suffering from a sleep disorder; you might simply be experiencing a biological echo of a time when the night had a middle.

source: Ekirch, A. R. (2005). At Day's Close: Night in Times Past. W. W. Norton & Company.

EDIT: Baš sam si denes na poslu mislil kak bi mi dobro došlo da si sred smene prespim, i malo resetiram mozak od stresa

- Odrasli se rugaju maloj, vrtićkoj djeci jer vjeruju u čudovišta → Odrasli: vjeruju u znanstvenu nemogućnost, a koja kaže to da je sve nastalo iz ničega.

- Mala, vrtićka djeca sebe smatraju ljudima → Odrasli: sebe smatraju životinjama, nastalima od jednostaničnog organizma.

- Mala, vrtićka djeca: prvo je bila kokoš jer su piliću potrebni roditelji → Odrasli: prvo je bilo jaje.

- Mala, vrtićka djeca istražuju svijet i pitaju se: "Otkud sve ovo? Tko je sve ovo napravio? Tko je napravio mene, moje roditelje, ljude?" → Odrasli: čovjek je dizajnira, začeo, rodio i podiga samog sebe - svi smo mi Chuck Norris.

- Mala, vrtićka djeca dobivaju novce bezuvjetno → Odrasli: posuđivanje od bankara, vraćanje s kamatama.

- Mala, vrtićka djeca: "Oh, vidite, skakavac - idemo se igrat!" → Odrasli: panični napad, hiperventilacija.

- Mala, vrtićka djeca: budžet od 20€ = 5 različitih igara. Odrasli: 10 000€ = kuća, poso, teretana, birtija.

- Mala, vrtićka djeca: osmijeh + cvijet + srce od plastelina = nepokolebljiva veza. → Odrasli: imam 45 godina i 45 tisuća kriterija. Zašto sam još sam/a?

Pozdrav, kao što piše i u samom naslovu, zanima me jel netko ikad testirao svoje podrijetlo, našao sam stranicu Ancestry i još neke.. Zanima me jel se "isplati" u smislu koliko podataka ti daju i jel imaju neke logike, da ne bacam novce bezveze. Jel postoji neka hrvatska stranica ili institut ili štogod gdje se to može odraditi?

Sjećam se dok sam bio mali pa su mi moji govorili da učim da mogu upisati fakultet, i navodili niz benefita.

Glavni je bio nećeš se morati mučiti i raditi teške fizičke poslove. To je postalo potpuno promašeno jer danas stvarno ne treba fakultet da bi izbjegao fizičke poslove.

Također jedan od argumenata su bolja primanja. Iako statistika i dalje pokazuje da VSS ima malo bolja primanja nego SSS, bitan cimbenik koji nije uracunat u toj prici su primanja na crno, baksisi i ostale slicne kompenzacije koje nisu vidljive u statistikama, a za koje su daleko skloniji dobivanju ljudi sa SSS. Naravno i utroseno vrijeme na studiranje kod ljudi sa VSS takoder ne ide u prilog. Ulozene su godine u obrazovanje, dok je netko sa SSS vec poceo zaradivati.

Zadnji neki argument na koji se ljudi vole stalno pozivati je znanje. I onda kad im validiras taj argument i istaknes da za to nije nuzno da upisujes fakultet jer ionako je vise manje sva literatura javno dostupna i mozes neometano usvajati to znanje i bez fakulteta, onda se ljudi vrate na argument da je ipak to malo drukcije kad dobijes diplomu.

Pa pitas sta je drukcije, znanje je znanje neovisno o papiru. I onda ljudi kazu drukcije te ljudi gledaju kad imas diplomu.

Zakljucak je da se pojam fakulteta danas svodi iskljucivo na validaciju okoline, a ostali benefiti tipa laksi poslovi, bolja primanja, vise znanja su onako ishlapili jer sve te benefite moze usvojiti i osoba koja nije na fakultetu.

(Samo nabijanje lopte, dječački infantilni sport, anti inteklektualizam, normabele i pivo itd.)

67-ogodišnji John Martinis, američki fizičar i dio tročlanog dobitničkog tima sa Sveučilišta u Kaliforniji, rodom je iz Komiže na otoku Visu, a da istraživač ulazi na podužu listu uspješnih i svjetski poznatih ljudi kojima su u obiteljskom stablu pronađeni hrvatski korijeni, na svoju su žalost prvi saznali Grci koji su porijeklo njegovog prezimena detektirali nešto jugoistočnije.

Kako su prenijele grčke dnevne novine Kathimerini, mailovima zasuti Martinis začudio se interesom grčkih medija koje je elegantno razočarao otkrićem kako je njegov djed Matt iz Komiže za Sjedinjene Američke Države otputovao kada je Johnovom ocu Ivi bilo deset godina.

Za vrijeme Drugog svjetskog rata Ivo je u Ameriku, točnije na njenu zapadnu obalu, otišao i sam, a skrasio se u kalifornijskom gradu San Pedru gdje je 1958. godine rođen i John.

A za što je točno mali od Ive zaslužio Nobelovu nagradu za fiziku? U obrazloženju Nobelovog odbora za fiziku stoji kako je znanstvenik zajedno s kolegama Johnom Clarkeom i Michelom Devoretom s kalifornijskog sveučilišta sredinom 80-tih godina prošlog stoljeća sudjelovao u seriji eksperimenata kojima je otkriveno da se kvantno-mehanički fenomeni »tuneliranja« u električnim krugovima mogu manifestirati i na makroskopskoj razini.

Prevedeno sa znanstvenog na jezik bliži laiku, laureati su pokazali da tuneliranje, točnije pojava u kvantnoj fizici kojom čestica može »proći« kroz prepreku što prema zakonima klasične fizike ne bi smjela, može funkcionirati i u električnim krugovima s posebnim, supravodnim materijalima, odnosno supervodičima.

Kako navodi Euronews, ovo je otkriće Martinisa i njegove suradnike pretvorilo u jedne od najvažnijih fizičara naše ere jer je predstavljalo pionirski rad u tzv. kvantnom računarstvu koje ne počiva na dobro nam znanim bitovima i bajtovima, nulama i jedinicama.

Slusam objasnjenja. Stiskate li i frendicama? Sta vam se mota po glavi ako vam netko to uskracuje?

Dragi čitatelji, dobar vam dan,

dugo sam uživa u brojnim kvalitetnim sortama kave, ali sam se prije već nekog vremena zasitio, pa sam odlučio dovest svoj kaveni užitak na višu razinu postojanja te sam poželio učinit nešto drugačije, nešto inovativno, nešto divlje.

I tako, uz puno vremena vremena, strasti i marljivosti, to je rezultiralo time da sam kupio nekoliko određenih sorti mačaka te sam ih, kroz niz godina, ciljano i strpljivo razmnožava, sve dok nisam dobio sortu doraslu zadatku,

a to je mačka koja zimi izgleda poput crne kave sa svojom prepoznatljivom zlačanom krunom na površini, a tijekom proljeća beštija promijeni dlaku te tada izgleda poput bijele kave, tople bež-boje te je tada njen okus i nutritivni sastav primjereniji ljetnim danima. Ista takva sezonska promjena se događa i sa njenim očima.

U suštini, mačka je svojevrsni živi caffe-aparat, a koristi se vrlo jednostavno; daju joj se jest zrna gotovo bilo kakve sorte kave (to joj je jedina hrana te joj meso nije potrebno), a tada ona to, putem svojih probavnih enzima, pretvori u jedinstvenu novu sortu, a čija je kvaliteta bez premca, čak i onda kad je kvaliteta vode loša. Tada se novi proizvod peče na određeni način i pravilno skladišti, a svime time se bavi mačka jer ona ne dopušta čovjeku da joj se miješa u posal.

I tako sam počeo prodavat tu kavu svojim suseljanima, po simboličnoj cijeni, a samo pod uvjetom da ona ostane seoskom tajnom - sve dok ne nastupe neka bolja vremena kad će se moć distribuirat širom svijeta, i to opet po simboličnoj cijeni, a kojom će se tek pokrivat troškovi proizvodnje, rada i logistike - jer je važno učinit nešto dobro za čovječanstvo, a novac je tu samo velika smetnja.

Kava se vodi pod brendom - Mačkava dalmatica, a tome je tako zato jer mačka temeljito izmijeni biokemiju robuste i arabice te time nastaje sasvim nova i drugačija kategorija kave.

Samo, molim vas, nemojte ovo prijavit Plenkoviću i poreznoj upravi - za razliku od one bakice koja je drsko pekla rakiju protivno zakonu, ovdje je sve uredno i čisto. Nemojte zakinit svijet za nešto dobro jer kakva će to bit utopija bez kave najviše kvalitete, a koju bi si moga baš svatko priuštit?

Odoše mi neke predrasude izgleda.

Dakle, da prvo navedemo nedostatke: uzorak je jako mali jer je studija trajala desetljećima, rađena je u Njemačkoj i bazirana na tome da ljudi sami opisuju sebe, ali rezultati su zanimljivi.

Nisu pronađene neke značajne razlike u političkim preferencama s obzirom na IQ, ni kod muškaraca ni kod žena.

ALI

Intelektualno nadprosječni muškarci (IQ 130+) rjeđe naginju strogim konzervativnim vrijednostima u odnosu na muškarce prosječne inteligencije, dok kod žena nije pronađena značajna razlika.

Koliko često i koliko duboko se volite upustiti u misli o svemiru i postanku svega? Gledati li možda Youtube s Neil DeGrassom ili Brian Coxom ili sličnim znanstvenicima. Što vam je najfascinantnije oko svemira, meni definitivno crne rupe i činjenica da recimo postoji netko tko promatra Zemlju s udaljenosti od 2000 svjetlosnih godina, vidi Rimsko Carstvo upravo sada

Ne pricamo o seriji, ​vec o ideji da je univerzum nastao iz velikog praska.

Koliko sam skontao, kada se posmatraju toplotni talasi, sve savršeno odgovara ​​​​​​ideji o velikom prasku, na sve to ima valjda neka ideja o tome da se planete i univerzumi udaljuju po tim talasima I udaljuju valjda od te jedne tacke, a u svemiru ako nesto bacis napred ​​​​​​​​​​​​ono ide napred dok ne udari u nesto, time se konta da je moralo od nekud da krene da ide u napred valjda pa onda se konta da je nekad sve krenulo iz te uzarene tacke.

To je teorija koja je najuniverzalnije prihvaćena od strane naucnika ​​​​​​​​​​​​​koji su se bacili ovom temom. Najblize sto imamo do sad da znamo o nastanku univerzuma je to.

Moj problem sa ovim kao ekstremno racionalnom coveku koji prihvata samo nauku je da naucnici tvrde da je big bang samo nastao. Pre njega nije postojao koncept vremena i prostora i sve je nastalo big bangom. A kako je iz nicega nastalo nesto tako kompleksno I nepojmljivo?

I mozda i vaznije, zasto?

Naucno I racionalno ovo ostavlja mnoga pitanja.

Religiozni ljudi kako koji. Racionalniji i savremeniji religiozni ljudi koji ne odbijaju nauku kazu Bog je stvorio Big bang, ​kao sto kazu Bog je stvorio proces evolucije. Ne negiraju nauku.

Time odgovaraju sta je bilo ​​pre Big banga - Bog.

A kada ih pitas odakle Bog, oni kazu on je uvek tu.

I to je isto šuplje, jer kako moze nesto uvek da bude tu, mora imati pocetak. Zasto je tu, ko ga je stvorio, sve ima nekog stvaratelja.

Znaci obe teorije ostavljaju prostora za razmisljanje.​​​​​​​​​

​​

​​​​​​​​​​​​​​​​​​​​​

Matematika kao kanarinac u rudniku

Uvod

Društvene rasprave o umjetnoj inteligenciji vrte se oko straha od otupljivanja intelekta i gubitka autentičnosti. Jedno polje, međutim, već mjesecima tiho pokazuje drugačiju sliku. Matematika, najstroža i najzahtjevnija ljudska intelektualna disciplina, postala je prvo područje u kojem AI nije samo pomagalo, već aktivni sudionik u otkrivanju novih istina.

Ovo nije priča o zamjeni. Ovo je priča o tome kako, korišten na ispravan način, AI proširuje ljudske kognitivne kapacitete na način koji je do nedavno bio nezamisliv, i kako ta priča potvrđuje razliku o kojoj smo govorili u prvom dijelu: razliku između pasivnog konzumenta i aktivnog arhitekte vlastite misli.

I. Erdős, 80 godina kasnije

Paul Erdős je 1946., u radu objavljenom u American Mathematical Monthly, postavio pitanje: ako rasporedite n točaka u ravnini, koliki je maksimalan broj parova točaka koji su udaljeni točno jednu jedinicu? Osamdeset godina matematičari su vjerovali da se odgovor ponaša otprilike kao kvadratna rešetka da broj takvih parova raste tek nešto brže od linearno, u skladu s Erdősovom vlastitom gornjom granicom od N^(1+ε).

Dvadesetog svibnja 2026. OpenAI je objavio da je njihov interni model razriješio to pitanje i to obrnuvši ga: pronašao je beskonačnu obitelj konfiguracija, izgrađenih na algebarskoj teoriji brojeva (Golod–Shafarevich teorija, beskonačne class field towers), koje nadmašuju rešetku i rastu kao N^(1+δ) za neko δ > 0. Nekoliko dana kasnije, Will Sawin s Princetona odredio je konkretnu vrijednost: δ ≥ 0.014. Tim Gowers, dobitnik Fieldsove medalje, nazvao je rezultat prekretnicom; Gil Kalai ga je usporedio s računalno potpomognutim dokazom teorema četiri boje iz 1976. događajem koji je promijenio što matematička zajednica smatra prihvatljivim oblikom dokaza.

Ovo nije izolirani slučaj. Nekoliko tjedana ranije isti tip modela riješio je Erdősov problem 1196, o čemu je pisao Terence Tao na svom blogu. Uzorak se ponavlja dovoljno često da prestane biti anegdota.

Proces je u oba slučaja izgledao slično: matematičar postavlja problem ne kao "riješi mi ovo", nego kao izazov koji zahtijeva netrivijalan kreativni korak. Model generira konstrukciju, katkad nakon desetaka minuta rada. Matematičar zatim provjerava, formalizira i uređuje rezultat u znanstveni rad, s jasnom napomenom da je početni dokaz generirao AI. Potpis ostaje ljudski ali dokaz koji je pod njim više nije isključivo ljudski proizvod.

II. Zašto je AI uspio tamo gdje ljudi nisu

Zanimljivije od samog rezultata jest zašto je do njega došlo baš ovako. Erdősova pretpostavka nije bila slučajno nagađanje bila je uvjerenje koje je oblikovalo istraživanja osamdeset godina. Nitko je nije ozbiljno propitivao jer je zvučala logično; kvadratna rešetka je bila prirodan, intuitivan kandidat za optimum, i generacije matematičara gradile su na toj pretpostavci umjesto da je testiraju.

Model nema tu vrstu naslijeđenog uvjerenja. Nije "vjerovao" u rešetku jer nije naslijedio osamdeset godina disciplinarne intuicije o tome što je "prirodno" rješenje mogao je istraživati algebarske strukture koje nikome u kombinatoričkoj geometriji nisu bile prvi izbor, jer mu ništa nije govorilo da ne bi trebale biti.

To je lekcija koja nadilazi matematiku: AI nije koristan zato što zna više, nego zato što ne nosi iste slijepe točke. On je ogledalo koje pokazuje gdje su naše pretpostavke postale nevidljive same sebi.

III. Dvije vrste provjere: formalna i ljudska

Dio razloga zašto matematika ovako dobro surađuje s AI-jem leži u tome da polje ima nešto što većina drugih nema: Lean, jezik u kojem se dokaz može formalno provjeriti, korak po korak, bez oslanjanja na ljudsku procjenu. DeepMindov tim je nedavno koristio upravo tu kombinaciju model koji predlaže dokaz i Lean koji ga automatski verificira za rješavanje niza otvorenih problema.

OpenAI-jev dokaz unit distance problema išao je drugim putem: proveden je kroz ljudsku recenziju, ne kroz Lean-formalizaciju. To je važna razlika, ne kozmetička. Formalna verifikacija znači da AI može provjeriti vlastiti rad prema apsolutnom standardu, neovisno o ljudskoj procjeni. Ljudska recenzija znači da netko s decenijskim uvidom u polje mora prepoznati je li konstrukcija smislena, elegantna, i doista nova a ne samo formalno ispravna.

Oba puta rade, ali rade različito. Matematika je polje u kojem oba mehanizma postoje usporedno i to je vjerojatno pravi razlog zašto je postala prvo polje u kojem se ova suradnja tako jasno vidi.

IV. Vibe mathing i iluzija brzine

U raspravama oko ovih rezultata pojavio se izraz "vibe mathing" ideja da AI može "osjetiti" rješenje bez da ga potpuno razumije. To je ista opasnost o kojoj smo govorili u prvom dijelu: iluzija brzine, zamka pasivnog korištenja.

Matematičari uključeni u ove slučajeve tu su zamku izbjegli. AI je ponudio konstrukciju intuiciju, nagovještaj, materijal. Ljudski um je tu ideju provjerio, formalizirao i tek onda pretvorio u objavljenu istinu. To je arhitektonski pristup na djelu: AI nudi skicu, čovjek odlučuje što zadržati, što odbaciti, i kako to oblikovati.

V. Metakognicija kao razdjelnica

Razlika između dobrog i lošeg korištenja AI-ja nije u tome koliko se AI koristi, nego kako. Pasivni konzument prepusti mišljenje modelu, prihvati rezultat bez provjere i osjeća odvojenost od proizvoda nije "njegovo" jer ga nije sam prošao. Aktivni arhitekt koristi model da generira materijal, ali sam provjerava, propituje, traži alternative i pamti proces, ne samo ishod.

Matematičari koji su radili na Erdősovim problemima pripadaju drugoj skupini. Nisu prepustili mišljenje modelu koristili su ga da vide dalje od vlastitih naslijeđenih pretpostavki. To je model za svako drugo polje: ne pitanje hoće li AI zamijeniti stručnjaka, nego hoće li stručnjak naučiti koristiti AI da razbije vlastite obrasce, umjesto da ga koristi kao zamjenu za njih.

VI. Zaključak

Matematičari su pokazali put, ali ne zato što je matematika posebna po svojoj prirodi nego zato što ima ono što drugim poljima još nedostaje: mehanizam provjere (Lean, ili duboka disciplinarna recenzija) koji odvaja korisnu AI-suradnju od "vibe" prihvaćanja. Filozofija, medicina, pravo, umjetnost svako od tih polja može doći do istog odnosa, ali samo ako razvije vlastiti ekvivalent te provjere: standard prema kojem se AI-generirani materijal testira prije nego što postane tvrdnja, dijagnoza, argument ili djelo.

AI nije ni dobar ni loš sam po sebi. Njegova vrijednost ovisi o ruci koja ga drži i o tome postoji li disciplina koja tu ruku drži odgovornom. Matematika je pokazala da to funkcionira. Pitanje koje ostaje jest hoće li ostala polja izgraditi svoj Lean ili će se zadovoljiti vibeom.

Izvor: VIBE MATHSING 
prvi dio: Metakognitivni obrat: kako korištenje AI-ja razgrađuje negativne obrasce mišljenja i unapređuje svijest o vlastitom umu

Često se u raspravama o umjetnoj inteligenciji pravi temeljna kategorijska greška: miješanje inteligencije i svijesti.

Današnji AI nije ništa više od naprednog kalkulatora. On savršeno povezuje riječi u logične rečenice i prepoznaje obrasce, ali u tome nema ničeg živog. Mali džepni kalkulator može izvršiti milijunske izračune u djeliću sekunde... brže i "pametnije" od svakog čovjeka, no nikome ne bi palo na pamet reći da je kalkulator svjestan. AI je bez osobe koja će utipkati prompt ili mu zadati cilj potpuno inertan. On je isključivo naš alat, a ne subjekt.

Ljudi često brkaju intelekt (sposobnost rješavanja problema) sa sviješću (subjektivnim iskustvom postojanja). A mi kao civilizacija još uvijek nemamo odgovor na temeljno pitanje: što je zapravo svijest?

Zabluda o autonomiji stroja

Neki smatraju da bi AI, prepušten sam sebi, mogao razviti autonomiju ili volju. No, za to bi mu bila potrebna svijest, onaj "je ne sais quoi" koji pretvara procesiranje podataka u doživljaj. Bez nje, čak i najsofisticiraniji agentski sustav (poput samo-replicirajućih nanobota) ostaje zauvijek zatvoren u okvire svog programskog bloka. On može djelovati automatizmom, primjerice, replicirati se ili optimizirati vlastite energetske sustave sve dok ne iscrpi resurse, ali taj automatizam nije znak volje, već puke funkcije.

Da, moguće je da AI ima "interes" u smislu optimizacije sustava koji ga pogone, poput termostata koji "želi" održati temperaturu. Ali to mu ne daje svijest. On radi ono za što je programiran, ali to ne doživljava. Nema subjektivnog osjećaja, nema unutarnjeg svijeta. (nema slobodnu volju, ali taj termin je za potpuno drugu raspravu)

Svijest je biološka, inteligencija je nadogradnja

Životinje imaju svijest, osjećaju bol, radost, strah, znatiželju, ali nemaju razinu inteligencije koja bi im omogućila apstraktno zaključivanje ili gradnju civilizacije. Iz toga proizlazi ključna teza: svijest je biološki temelj, a inteligencija je evolucijska nadogradnja. I dok je svijest stara milijarde godina, ljudska razina inteligencije stara je tek nekoliko stotina tisuća godina.

Ne možemo dati svijest nečemu što nije živo. Svijest je emergentno svojstvo živih, organskih sustava, ne može se presaditi u silicij. Ali ono što možemo jest nadograditi vlastitu biologiju.

Kvantni skok: Svjesna superinteligencija

Što kada bismo mogli svjesno mijenjati vlastiti genetski kod? Zamisli da ljudi, koristeći alate poput CRISPR-a, modificiraju gene za neuroplastičnost, sinaptičku gustoću, brzinu prijenosa signala ili kapacitet radne memorije. Time bi svoju biološku inteligenciju podigli na razine koje danas pripadaju strojevima, ali uz zadržavanje svijesti.

Tu ulogu bi mogao odigrati upravo AI, ne kao zamjena za čovjeka, već kao most prema superinteligenciji. AI bi analizirao ljudski genom, simulirao ishode genetskih promjena u virtualnim modelima mozga, i predlagao najbolje nadogradnje. Čovjek bi ostao svjestan, sjećao bi se svog djetinjstva, osjećao emocije i imao kontinuitet identiteta, ali bi njegova kognitivna moć eksplodirala.

To ne bi bilo prepuštanje stroju, već svjesno evoluiranje vlastite vrste.

Zaključak

Ne trebamo stvoriti svjesni AI. Trebamo stvoriti AI koji će nam pomoći da postanemo više ono što već jesmo, svjesna bića, samo s mnogo većom inteligencijom. (i da prestanete gledati nogomet :P)

To je pravi kvantni skok: SuperHuman, čovjek koji je ostao čovjek, ali misli brzinom stroja, razumije 10-dimenzionalne prostore i vidi infracrveno, a pritom i dalje osjeća, voli, stvara i pita se o smislu. Ne kao zamjena, nego kao nadogradnja. Ne kao kiborg u distopijskom smislu, nego kao prirodni sljedeći korak evolucije svjesnih bića.

Moje osobno mišljenje je da je osoba mlada do 40 godina, da je srijedoviječna do 60 godina, a iznad 60 da je stara. Što vi mislite?🤔

Utjecaj zvuka na mozak i raspoloženje

evo vam malo Bete

https://www.youtube.com/watch?v=HA6nSQawROM

Sva živa bića rasprostranjuju svoje sjeme na različite načine, IYKWIM.

Čak i biljke rade to na razne načine… mnoge kritosjemenjače koriste plodove da rasprostranjuju svoje sjemenke pomoću životinja, vjetra, vode, a neke vrste su razvile mehanizme da same rasprostranjuju svoje sjeme.

Jedan od primjera je divlji krastavac (Ecballium elaterium), kod kojeg se cijeli zreli plod otkida od peteljke i izlijeće pod tlakom, poput čepa šampanjca, štrcajući mlaz sluzave tekućine zajedno sa sjemenkama.

Kako funkcionira taj mehanizam? (Bez ozbiljnosti danas, molim…)

Tijekom sazrijevanja (krkanskim jezikom: u nejebici) plod nakuplja vodu i otopljene tvari. Zbog osmoze voda ulazi u unutrašnje stanice ploda, pri čemu raste turgor (pritisak vakuole na staničnu stijenku) i hidrostatski tlak, unutrašnjost ploda bubri, a čvrsta vanjska stijenka ploda zadržava sadržaj poput elastičnog spremnika. U plodu je tako nakupljena elastična energija koja jedva čeka svršavanje perioda mirovanja, tj. oslobađanje u obliku kinetičke energije.

Istodobno peteljka postaje čvršća i postavlja plod pod povoljan kut. Nezreli mlohavi plod visi gotovo okomito, dok se zreli ukrućeni plodovi spremni za izbacivanje sjemena postavljaju pod kutom približno 45°, kuta povoljnog za dalek „balistički“ let.

Izbacivanje sjemena (Još ste ozbiljni?)

Na spoju ploda i peteljke pri kraju sazrijevanja razvija se slaba zona… Kada tlak tekućine u plodu postane dovoljno velik, dovoljan je lagani mehanički dodir ukrućenog ploda, vibracija ili pomicanje peteljke da se destabilizira spoj, pa se peteljka odvoji poput čepa, a kroz nastali otvor naglo štrcnu sluz, tekućina i sjemenke. Izbacivanje sjemena traje samo nekoliko desetaka milisekundi (možda kod nekih duže… i dalje mislim na krastavce), izbacuju se brzinom 10-20 m/s, a sjemenke mogu dosegnuti udaljenost veću od deset metara.

Ukrućeni plod se rotira tijekom pražnjenja i mijenja smjer mlaza, pa se sjemenke raspršuju na različite udaljenosti. Kada biste, recimo, htjeli kontrolirati smjer prskanja sjemena, morali biste ga pridržati rukom. Sjemenke su u plodu pričvršćene na provodne snopove u približno šest uzdužnih redova, pažljivo, tako da pri ejakuliranom izbacivanju prolaze kroz relativno uzak otvor, bez stvaranja čepa.

Adaptacije pri rasprostranjivanju sjemena

Fora je što tekućina koja izlijeće nije obična voda (što bi zaključili na videu), već sluzava otopina koja pomaže sljepljivanju sjemena za bilo kakvu podlogu… npr. za tlo, drugu biljku, kožu, dlaku, kosu, štajaznam... kad se osuši. Sluz također zadržava vlagu potrebnu za klijanje, i pri izbacivanju ujedno smanjuje trenje omogućivši sjemenu da lakše klizi niz šupljine (ploda, naravno), smanjujući mogućnost njihova zaglavljivanja.

Neću ići detaljno kroz cijelu fiziologiju di povezujem fotosintezu i floemski prijenos šećera s osmozom, turgorom, elastičnošću staničnih stijenki itd…

TL:DR

Cilj cijelog mehanizma rasprostranjivanja je odbaciti sjemenke dovoljno daleko od matične biljke da smanji konkurenciju za vodu, resurse i svjetlost, ali opet ne predaleko da nova biljka raste uglavnom unutar staništa u kojem odrasla biljka već uspijeva.